
Vidljivi svemir
Sfera od 93 milijarde svetlosnih godina koju, u principu, možemo videti.
Učitavanje…
Teme
Vrelo, gusto poreklo vidljivog svemira.
Pregled
Naša najbolja trenutna slika kosmičke istorije kaže da je pre oko 13,8 milijardi godina sve u vidljivom svemiru bilo sabijeno u stanje toliko vrelo i gusto da se obična materija, svetlost i sam prostor ponašaju na načine koje naše teorije više ne mogu u potpunosti opisati. Iz tog stanja — to zovemo Veliki prasak — prostor se širi, hladi i proizvodi materiju, zvezde i galaksije koje danas posmatramo. Veliki prasak nije eksplozija *u* prostoru; to je širenje *samog* prostora.
Edwin Hubble je 1920-ih pokazao da se udaljene galaksije udaljavaju od nas, i što su dalje, brže se udaljavaju. To je najsnažniji direktni dokaz kosmičkog širenja. Nismo u nekom posebnom centru — svaka galaksija vidi isti odlazni tok od svake druge. Vratite širenje unazad u vremenu i sve se sažima u jedno vrelo gusto stanje.
Oko 380.000 godina posle Velikog praska, prostor se ohladio dovoljno da se formiraju atomi i da svetlost putuje slobodno prvi put. Ta drevna svetlost, pomerena u mikrotalase 13,8 milijardi godina širenja, sada kupa celo nebo u slabom, gotovo uniformnom sjaju. Sitne temperaturne varijacije ovog Kosmičkog mikrotalasnog pozadinskog zračenja mapiraju seme svake galaksije koja danas postoji. Izmerili smo ga sa izuzetnom preciznošću — to je jedna od najbolje testiranih predviđanja u celoj fizici.
Godine 1998, dva nezavisna tima koja su merila udaljene supernove otkrila su da se širenje svemira ne usporava (kao što bi gravitacija sugerisala) — već ubrzava. Tajanstveni oblik energije ugrađen u sam prostor, nazvan *tamna energija*, izgleda da gura prostor sve brže i brže. Tokom narednih sto milijardi godina, ovo ubrzanje će na kraju odneti svaku galaksiju van naše lokalne grupe iza kosmičkog horizonta. Ubrzanje je **utvrđena teorija**; šta tamna energija zapravo *jeste* ostaje duboko otvoreno pitanje.
Pitanje "šta se dogodilo pre Velikog praska?" leži na samoj ivici fizike. Postoji nekoliko ideja — večita inflacija, gde je naš svemir jedan od mnogih mehurova u mnogo većem inflacijskom multiverzumu; ciklični modeli, gde se Veliki praskovi i Veliki krahovi ponavljaju; modeli odskakanja iz petljaste kvantne gravitacije. Nijedna nije posmatračno potvrđena; neke možda ne mogu ni u principu da se potvrde. **Cela ova oblast je spekulativna** — fascinantna, ali još uvek nije nauka kao ostatak ove strane.