
Merkur
Najunutrašnja planeta — svet ekstrema sa kraterima poput Mesečevih.
Učitavanje…
Teme
Svih osam planeta, uz Pluton i Mesec, jedna pored druge — prečnici, zapremine i model u razmeri koji možete da prošetate.
Pregled
Planete Sunčevog sistema razlikuju se po veličini mnogo više nego što to prikazuje većina ilustracija. Jupiter je oko 29 puta širi od Merkura, Sunce je oko deset puta šire od Jupitera, a četiri džinovske planete sadrže više od 99% ukupne mase svih planeta. U nastavku su brojevi — srednji prečnici iz NASA-inih tabela podataka o planetama — po redu, zatim poređenja zapremina za koja se ljudi najčešće pitaju, i model u razmeri koji čini da praznina između planeta deluje jednako stvarno kao i njihove veličine.
Po srednjem prečniku: prvi je Jupiter, 139.820 km — oko 11 Zemalja u širinu. Drugi je Saturn, 116.460 km — oko 9,1 Zemlje. Treći je Uran, 50.724 km — oko 4 Zemlje. Četvrti je Neptun, 49.244 km — nešto manje od 3,9 Zemlje. Peta je Zemlja, 12.742 km. Šesta je Venera, 12.104 km — 95% Zemljine širine, gotovo blizanac. Sedmi je Mars, 6.779 km — 53% Zemlje. Osmi je Merkur, 4.879 km — 38% Zemlje. Poređenja radi, naš Mesec ima prečnik od 3.475 km (27% Zemlje), a patuljasta planeta Pluton 2.377 km (19% Zemlje) — manji je od Meseca. A Sunce je, sa oko 1,39 miliona km, otprilike 109 Zemalja široko. Džinovske planete rotiraju toliko brzo da su vidljivo spljoštene: Jupiter na ekvatoru meri 142.984 km, a od pola do pola 133.708 km, dok Saturn ima 120.536 km naspram 108.728 km. Zato se vrednosti koje se za njih navode razlikuju, u zavisnosti od toga da li izvor daje ekvatorski ili srednji prečnik.
Zapremina raste sa kubom širine, pa skromne razlike u prečniku postaju ogromne razlike u zapremini. Jupiter je oko 11 puta širi od Zemlje, pa bi u njega po zapremini stalo oko 1.300 Zemalja. U Saturn bi stalo oko 760 Zemalja, u Uran oko 63, a u Neptun oko 58. Sunce, 109 puta šire od Zemlje, ima zapreminu od oko 1,3 miliona Zemalja — ili oko 1.000 Jupitera. U obrnutom smeru, otprilike 49 Meseca ispunilo bi Zemlju, a oko tri Plutona ispunila bi Mesec. (Ovo su odnosi zapremina. Prave kugle pri slaganju ostavljaju praznine, pa bi ih zapravo stalo manje.) Masa priča drugačiju priču od veličine. Jupiter ima 318 puta veću masu od Zemlje, a ne 1.300 puta, jer je uglavnom od vodonika i helijuma. Saturn je toliko lagan za svoju veličinu da mu je prosečna gustina, oko 0,69 grama po kubnom centimetru, manja od gustine vode. A Neptun je, iako nešto manji od Urana, masivniji od njega — oko 17 Zemljinih masa naspram Uranovih 14,5.
Referentna razmera Quantumairea smanjuje Zemlju na jedno zrno peska od 0,5 mm. U toj razmeri Sunce je kugla prečnika oko 5,4 cm — veličine bilijarske kugle — a Zemlja je od nje udaljena oko 5,9 metara. Merkur je trunčica od 0,19 mm na 2,3 m od Sunca. Venera ima 0,47 mm, na 4,2 m. Zemlja je zrno od 0,5 mm, na 5,9 m, a Mesec je mrvica od 0,14 mm, samo 1,5 cm dalje. Mars ima 0,27 mm, na 8,9 m. Jupiter je najveća perla, oko 5,5 mm, na 31 m. Saturn ima 4,6 mm, na 56 m. Uran ima 2 mm, na 113 m. Neptun ima 1,9 mm, na 177 m. Pluton, zrnce prašine od 0,09 mm, kruži u proseku oko 230 m daleko. Ceo planetarni sistem staje u nekoliko gradskih blokova — ali najbliža zvezda, Proxima Centauri, bila bi još jedna mala kugla udaljena oko 1.600 kilometara. Ta praznina je prava pouka svakog poštenog modela u razmeri: planete su sićušne u poređenju sa rastojanjima između njih.
Poređajte ostalih sedam planeta jednu do druge, po srednjem prečniku, i zajedno daju oko 380.000 km — nešto manje od prosečnog rastojanja Zemlja–Mesec od 384.400 km. (To važi samo u proseku: kada je Mesec najbliži, na oko 363.000 km, više ne bi stale.) Dva meseca su šira od planete Merkur — Jupiterov Ganimed sa 5.268 km i Saturnov Titan sa 5.150 km — iako oba imaju manje od polovine Merkurove mase. Saturnovi glavni prstenovi prostiru se na oko 270.000 km od ivice do ivice, više nego dvostruko šire od same planete, a obično su debeli svega desetak metara. Jupiterova Velika crvena pega smanjuje se već više od jednog veka; nekada široka oko tri Zemlje, danas je tek nešto šira od jedne. A Zemlja je, ispostavlja se, najveća od stenovitih planeta — najveći čvrsti svet koji kruži oko Sunca.
Gotovo svaki poster Sunčevog sistema vara, i mora tako. Nacrtajte Zemlju kao tačku od 1 cm i Sunce postaje krug prečnika oko 1,1 metar, udaljen oko 117 metara; Neptun bi bio 3,5 kilometra dalje. Nijedna stranica ne može da prikaže i prave veličine i prava rastojanja, pa ilustracije sabijaju razmake hiljadama puta, a često smanjuju i Sunce. To ostavlja pogrešan utisak o zbijenom sistemu. Istina je suprotna: planete zajedno zauzimaju zanemarljivo mali deo zapremine unutar Neptunove orbite. Pluton, koji se na mnogim starijim kartama pojavljuje kao deveta planeta, reklasifikovan je 2006. u patuljastu planetu, pošto su astronomi u Kajperovom pojasu pronašli druga tela slične veličine — jedno od njih, Erida, gotovo je jednako široka i masivnija je od njega.

Najunutrašnja planeta — svet ekstrema sa kraterima poput Mesečevih.

Zemljina blizanka po veličini — i njena suprotnost u svemu ostalom.

Naša planeta — i referentno zrno peska ovog putovanja.

Jedini Zemljin prirodni satelit — i jedini drugi svet po kome su ljudi hodali.

Crveni komšija Zemlje — i naša najbolja prilika za drugi dom.

Najveća planeta Sunčevog sistema — teža od svih ostalih zajedno.

Vizit-karta Sunčevog sistema — gasoviti gigant sa prstenovima.

Ledeni gigant nakrivljen na bok.

Plavo-olujni ledeni gigant na ivici planetarnog carstva.

Patuljasta planeta u Kojperovom pojasu — i daleko živahnija nego što je iko očekivao.

Samoodrživi fuzioni motor u srcu našeg sistema.